014 : Prvi polumaraton na foru!

Piše: Džana Omerović

Prije otprilike mjesec dana priključila sam se ekipi Trčanje i to, kako bih se poslije manjih trka od 5K pripremala za polumaraton. Bila sam svjesna da mi, ako želim toliko istrčati, trebaju ljudi koji će me pripremiti za to, kroz treninge, savjete, vježbe i učenje o trčanju. Ali, krenula sam lagano ne razmišljajući uopće o nekom skorijem polumaratonu, jer je prvi koji sam ja trebala istrčati bio onaj splitski.

Dolazila sam redovno na treninge, upoznavala ekipu, učila o trčanju i jedan dan poslije treninga, kada se svi okupljamo na zajedničkoj kafi, samo čujem Nudžejmu i Jasmina koji mi govore: „Džana, možeš li doći ovamo na sekundu?“ Naravno. Polako ustajem i krećem prema njima, ma ustvari ne trebaš doći, samo reci da. Da, za šta? Vjeruj nam, reci da. Ahh okej, da! Čestitamo, ideš s nama u Novi Pazar na polumaraton. Adla koja je trebala ići razboljela se i htjela je nekome da pokloni startninu da ide umjesto nje. I zamisli čuda, odaberu mene! Okej ljudi samo malo, ja trčim samo mjesec dana, moja najduža trka je 5K, a najduža dužina na treningu je 10K. Polumaraton je 21! Rekli su mi da je tih 10 K u kombinaciji s intenzivnim treninzima snage na koje redovno idem sasvim dovoljno da ovo odradimo.

Dvije naredne noći nisam spavala kako treba, a i kada bih zaspala sanjala sam kako trčim negdje, nešto, s nekim. Kada sam bila budna, razmišljala sam stalno kako ću, šta ću, da li je pametno da se upustim u to? Ali, Džana, pa valjda oni znaju zašto su rekli da možeš, vjeruj njima, a vjeruj i sebi. Osloni sa na svoju fizičku i psihičku snagu koju imaš, kada god dođeš, prođi kroz cilj kao najveći pobjednik!

I krenuli smo mi za Novi Pazar, Nudžejma, Jasmin, Anel, Zlatan, Nasiha i ja. Pjesme i dobre atmosfere nije falilo, ali stalno sam razmišljala kako i šta. Ali, opet sam i razmišljala kako je super što ću vidjeti Novi Pazar, jer ne vjerujem da bih s namjerom otišla tamo barem u skorije vrijeme. Grad divan, a tek ljudi! Eh to je posebna priča zaista.

Pred sami polumaraton nisam zaspala do 3 sata ujutro, sa Nasihom sam pričala o svemu i svačemu i ne znam da li sam željela više da što prije svane ili da sati prolaze sporije. Uhh, nedjelju ujutro. Svi smo ustali nasmijani, sretni, spremni za trku. Svima je to po ne znam koji po redu polumaraton osim meni, da meni je PRVI! Ništa od mog Splita, ipak će to biti drugi po redu (ma, ustvari, ne smijem ni reći koji će biti). Nikada ne znaš šta i kada može biti! Spremili smo se i krenuli da preuzmemo startne pakete. O dešavanjima na startu nekom drugom prilikom, ali poznavajući mene, bilo je nešto što je itekako obilježilo moj prvi polumaraton. Smijeha nije falilo ni sekunde.

Novi Pazar je organizovao svoj prvi polumaraton, i moram reći da su to uradili fenomenalno. Divni ljudi i domaćini. Definitivno samo riječi hvale imam. A tek kada upoznaš nove ljude i prijatelje tamo, eh onda možeš reći da si zadatak obavio kako treba.

Na startu kada smo se pripremali da krenemo, samo sam onako posmatrala ljude oko sebe. I profesionalce i amatere, kako se ko priprema, šta rade, kako se ponašaju. Apsolutno sam upijala sve i svakoga. Naravno, kroz glavu su i prolazile moje misli u smislu, kako ćeš ti ovo, jesi li spremna, nije li Džana ovaj put ovo prevelik zalogaj za tebe? Ali, jednostavno sam prestala da razmišljam. Došla sam, tu sam, na startu sam, idem! Negdje ću završiti, nešto će se desiti, neću sigurno otići kao neki gubitnik, nego veliki pobjednik! Samo moje DA je bio veliki korak, a sve ostalo je uspjeh!

Krenula sam, sama, polako ali sigurno. Nakon 2K vidjela sam Nudžejmu da me čeka i kaže: „Idem s tobom do kraja, idemo!“ Cijeli polumaraton je bio kroz centar grada, tri kruga. Na svakom ćošku bili su navijači, koji su nas toliko podržavali i bodrili. Kada mi je bilo najteže, kada sam samo željela da stanem njihovo idemo, bravo, možeš ti to davalo mi je toliki vjetar u leđa. Ko bi rekao da navijanje može dati toliku snagu? Na 18-tom kilometru sam dobila grčeve, na 19-om mi se povraćalo, a na 20-tom sam plakala kao godina kada nam se priključio Jasmin, koji je trčao sa nama do cilja. U cilj sam ušla nasmijana i sretna. Noge su mi otpadale od bolova, ali sreća koju sam imala u tom trenutku je sve prevazišla, i bol i suze! Samo samo ponavljala, Džana istrčala si, uspjela si! 21K je pao! Tvoj prvi polumaraton je završen. Iako sam moram priznati na 19-om kilometru rekla da neću nikada više trčati, da je ovo prvi i posljednji polumaraton, da mi ovo više ne treba, pola sata nakon što je sve prošlo, bilo je: „ A kada počinju intenzivne pripreme za Split?“

Hvala ekipi Trčanje i to na maksimalnoj podršci! Vidimo se na sljedećem polumaratonu, kojem? E to ne znam.

#TiTo #TiToMožeš #SarajevoRunners #Trčanje #running