Sport, uključujući i trčanje, je za amatere zdrav i poželjan. To važi za osobe u našim godinama (tridesete i više), ali je još više poželjan u vremenu kada se tijelo razvija, prije svega u svrhu da se kod djece pravilno razviju motoričke sposobnosti.
U vremenu kada dijete raste, ako želite da se vaše dijete bavi ozbiljnije sportom, onda kao roditelj to treba da prepustite treneru i da budete na neki način i veća podrška treneru nego djetetu (mogu pojasniti razloge detaljnije, ako nekoga interesuje). Uloga trenera u cijelom tom procesu je da vaše dijete ne sprema za neko takmičenje koje je danas ili sutra ili za godinu dana, već da ga spremi za vrijeme kada bude ušao u seniorsku kategoriju, a to je ovisno o sportu već i sa 18 godina. (Mogu i obrazložiti zašto je ta tranzicija jako teška, te kako neko drugi ispliva koji je možda i manje talentiran.)
Trener u tom procesu mora da bude vizionar i da trening dozira kako bi trebalo, da ništa nije preintezivno prerano, već da se svaki aspekt razvoja sportiste “naplati” kada dijete nastupi u seniorskoj kategorij.
Ovo sve sam napisao zbog jednog bitnog razloga i skorašnjeg događaja, kada je dječak od 12 godina trčao maraton u Sarajevu i, prema informacijama koje imam, to mu nije prvi put. I ja sam kategorično protiv toga, mogu razumjeti organizatora, jer to mu je možda neki PR potez, ali roditelje nikako ne mogu da razumijem.
Maraton je sam po sebi jako intezivan, kako za vaš organizam, tako i za psihu. Ono što najčesće zaboravimo jesu psiha i mozak, jer se time i najmanje bavimo tokom trenažnog procesa.
Činjenica je da kosti sazriju u našem tijelu tek sa 30 godina i da je tek tada preporučljivo da se trči maraton. Kada uzmete u obzir kroz šta tijelo prođe, ne samo na maratonu, već i u toku priprema (iscrpljenost, bolovi, često i povrede, itd.), onda možemo zaključiti da će taj dječak definitivno imati posljedice. Sve to će zasigurno utjecati na njegov razvoj, jer za dijete njegovih godina je to sve previše intezivno i “najblaže” što mu se može desiti je ubrzano starenje.
Čuo sam i argument da je bolje njemu, nego nekom amateru koji pije i puši… To opet nije validan argument, jer tom amateru koji pije i puši je već formiran organizam i neće imati neke značajnije posljedice sam po sebi. Izuzeci su slučajevi koji su se pojavili i na ovoj trci (Sarajevski maraton), a to je da je osoba imala već neku srčanu manu od ranije i da je zbog toga završila na operaciji srca. To je teško znati unaprijed osim ako se ne pregledamo detaljnije. Naravno, uvijek je dobro da odete i pregledate srce, ali čak ni tada nema garancija da vam se nešto slično neće desiti.
Maksimalno što vaše dijete do 15 godina moze da trči je 5 km, a nakon 15 godina 10 km, i to jedino uz odobrenje trenera s kojim radi.
Ja nikada s djecom nisam radio kada je u pitanju trčanje, ali smatram da imamo jako dobrih trenera. Moja prva preporuka je Ćera. Ja prvo šaljem djecu u njegov klub kada me neko pita za savjet. Uskoro će se i to promjeniti, jer ću kroz triatlon raditi sa djecom, ali to je jako mali broj i na početku će biti uključene osobe koje su mnogo stručnije od mene u toj oblasti.
Razumijem vaše ambicije vezane za djecu, ali to može puno više da naškodi vašoj djeci. Stoga vas kao roditelje iz ove grupe molim da ne šaljete djecu na polumaraton i maraton, jer to samo zvuči kao dobra ideja, a iz mnogih razloga to stvarno nije.