Ne trčim da dodam dane životu, trčim da dodam život danima

Ne trčim da dodam dane životu, trčim da dodam život danima

Autorica: Amra Hodžić

Godina 2015.  potpuno je promijenila moj i živote mojih najbližih, okrenula ih potpuno neočekivano sasvim naopako. Te godine, kobnog 4. oktobra, smrtno je stradao moj sin Salih u 12. godini života. Na igralištu. Taj dan i danas mi je pred očima, a njegov pogled prati me uvijek i svuda.

Naredne godine sam se iz dana u dan borila sa samom sobom, nastojeći da shvatim šta se desilo i da ostanem jaka zbog svoje dvije kćerke, jer ako ja ne budem jaka i ne budem primjer i one će pasti zajedno sa mnom. Bilo je teško. Nesvjesno sam se počela povlačiti u sebe. Prestala sam izlaziti sa prijateljicama, a samoća, depresija i lažni osmijeh su postali moji novi prijatelji.

 

Godina 2017. me vratila u stvarnost. Postala sam svjesna šta se sve dogodilo i da moram nastaviti živjeti. Ipak, nastavila sam se uvijek iznova pitati kako, jer je taj dan s njim umrlo i pola mene.

U novembru sam na Facebooku pronašla grupu Trčanje i to. Trčanje nije bilo strano u mojoj porodici i moj brat je insistirao da pronađem aktivnost koja će mi odgovarati, tražio da se pokrenem. U martu 2018. sam kontaktirala voditeljicu ove grupe, Nudžejmu i nakon trećeg kontakta s njom sam došla na trening. Moj prvi trening u grupi je bio trening snage. Drugi trening smo trčali i taj dan je bio presudan da nastavim. Trening za treningom, shvatila sam da je trčanje postalo moj mir, moja sreća i zadovoljstvo.

Zahvaljujući dragom Bogu, pa onda trčanju i divnim prijateljima u grupi, naučila sam oduprijeti se depresiji i samoći. Nestao je lažni osmijeh, a vratio se onaj pravi, iskreni.

Moje kćerke Sara i Emina su mi se također pridružile na trčanju i sada su sretnije, nasmijanije. Naučile smo da dijelimo ljubav na svoj, poseban način, istovremeno uvijek se sjećajući Saliha.

Trčanje mi je vratilo ambicije i ponovno me naučilo kako da postavljam ciljeve i da se borim za njihovo ostvarenje. Mnogi za ovaj sport na početku kažu da je dosadan, ali poslije nekoliko treninga – svi tvrde suprotno.

Trčanje je promijenilo i mene i moju porodicu. Naučilo nas je šta znači biti opet sretan, zadovoljan, zahvalan i težnji ka boljem. Pomoglo mi je da ustanem, da nastavim živjeti i da uvijek budem još bolja osoba.

Leave a Reply

Close Menu