#RunRamadan 7

#RunRamadan 7

„Svaka tebi čast pa se možeš nakaniti sada otići na trčanje. Ja ne bih mogla nema šanse,“ riječi su moje prijateljice sa kojom šetam prije početka treninga.

Teško je objasniti nekome ko nije dio naše porodice  kakve nas to tajne veze vežu i privlače da se tokom cijele godine okupljamo i družimo. Riječi to ne mogu objasniti, to se prosto mora doživjeti.Okupili smo se kod Zemaljskog muzeja na sedmom treningu ovog ramazana, zagrijali se i u 22:30h lagano krenuli.

Trening je bio easy, s obzirom da nas u subotu očekuje naša Ramazanska utrka koju sa ushićenjem očekujemo. Na treningu smo imali i male navijače, naše #TiTo kids, Sirin, Tahira i Temima koji su pozdravljali sve sportiste koji su se ove večeri našli na Vilsu.

Temo nas je počastio izvedbom pjesme „sjce je moje vijojina“. U Kolobari smo nakon treninga pili kafu i družili se. Kafe su posebna priča. Ponekad baš ta zajednička kafa bude dodatni motiv za dolazak i davanje sve od sebe na treningu: „Hajde, hajde, još malo pa uživamo  na kafi!“

U ramazanu nam ništa nije kasno, pa čak ni to da nakon ispijene kafe na Baščaršiji odemo u Sokolović-Koloniju i sehurimo u čuvenoj Paneri. Možda jesmo umorni i nenaspavani ali srce nam je puno i životu smo dodali nove momente kojih ćemo se uvijek rado prisjećati.

                                                                                                                                    Nasiha Hadžijahić

Close Menu