#RunRamadan 9

#RunRamadan 9


Utorak je, kao i svaki drugi dan posljednjih nekoliko godina, rezervisan za večernje trčanje. Nakon prekrasnog iftara s prijateljima, za koji sam i ja katolik postio, s dozom nestrpljenja sam očekivao 22 sata da krenem prema okupljalištu raje s trčanja kod Zemaljskog muzeja prije još jednog ramazanskog treninga. Kiša je padala cijeli dan a to je značilo i određenu dozu težine na trčanju, s kojom će se svako od nas na svoj način izboriti.

Stigli smo komšija Veca (koji je i dalje opravdano u civilu i došao je da makar šeta dok mi trčimo) i ja oko 22:15 na mjesto okupljanja, gdje je već bilo nekoliko #TiTovaca. Bilo nas je neočekivano malo, sa Jasminom koji je došao tačno u 22:30 tačno 12 trkačica i trkača. Pred kraj mjeseca razamana, naučio sam to prošle godine, to je sasvim normalno. Ovo je period kada svi zovu na iftare dok još traju ramazanski dani, kad raja želi iskoristiti vrijeme pa ide na teravije te koristi posljednje momente za druženje i izlaske navečer u periodu ramazana, kad grad do sehura živi punim plućima.

Krenulo je zagrijavanje, za koje sam pomalo neočekivano prozvan da vodim. Zagrijali smo se svako sa svojom grupom i krenuli prema Starom Gradu, gdje je kod ulaza u Darivu bio marker za okret i nešto brži tempo. Petnaestak minuta nakon pokreta stigao sam i ja na okretište kod benzinske pumpe i usput sreo Edina, koji mi je odmakao nekih pedesetak metara i već krenuo da se vraća. Borio sam se s grčevima u stomaku, pa sam lagano krenuo nazad, malo ispred druge grupe i završio trening za malo jače od pola sata.

Dvanaest #TiTovaca, dvanaest žigosanih, skupili su i u pola sata značaj broj kilometara za naš #RunRamadan izazov s egipatskom grupom trkača Zamalek Runners. Ove godine zarekli smo se da ćemo ih pobijediti i zasad dobro vodimo. Mislimo da nemaju šanse stići nas ove godine, jer nas je više i jer smo odlučili da smo mi pobjednici. Tu smo skoro izvjesnost proslavili kafom u Titu, a onda i šejkom od jagode na benzinskoj pumpi Čengić vila I. Kući sam došao pred sehur u razmišljanju kako će mi vrlo brzo jako nedostajati ramazanske večeri. Ipak je naša grupa nastala u Ramazanu i ovi dani za nas imaju poseban značaj. Sretan sam što to osjetim i ja i što dijelim radosti svojih prijatelja iz #TiTo ekipe.

            Ostao nam je još #RunRamadan 10 i završavamo ovogodišnju ramazansku avanturu, nadajući da ćemo sljedeći dočekati u još većem broju i još većim osmijehom na licu, ako je to uopće moguće.

Vedran Rodić

Close Menu